U radu je proučavan utjecaj specifičnog atmosferskog taloženja organske tvari na kapacitet kompleksiranja Cu 2+ (CuCC) u površinskim slojevima mora, s naglaskom na površinski mikrosloj mora (SML) srednjeg Jadrana koji je posebno osjetljiv na vanjske utjecaje u oligotrofnim uvjetima (veljača – srpanj 2019. godine). Primjenjena je diferencijalno pulsna voltametrija anodnog otapanja metala (DPASV) sa živinom kap elektrodom kao radnom elektrodom. Dobiveni eksperimentalni podaci transformirani su u Langmuir/Gerringa nelinearni matematički model u programu ProMCC u kojem su određeni parametri CuCC (klase organskih liganada, njihove koncentracije i prividne konstante stabilnosti). Odabrani su optimalni eksperimentalni uvjeti: E a = -0,6 V, t a = 120 s, E d = -1,4 V tijekom 1 s, [Triton-X-100] = 1 mg/L. Prisustvo L 2 klase liganada ([L 2 ] = 28 – 392 nM) utvrđeno je u svim uzorcima SML, dok je samo u četiri uzorka pronađena L 1 klasa liganada s koncentracijama [L 1 ] = 41 – 76 nM. Koncentracije L 2 klase liganada u potpovršinskoj vodi (ULW) bile su u rasponu od 20 – 70 nM. Vrijednosti uvjetnih konstanti stabilnosti za uzorke SML bile su u rasponu logK CuL1 = 10,34 – 11,11 i logK CuL2 = 9,51 – 10,18. Dobiveni rezultati su usporedivi s onima poznatima za istočno Sredozemno more. Faktor obogaćenja SML u odnosu na ULW za ukupnu koncentraciju organskih liganada bio je u rasponu od 0,9 – 9,1, s najvišim koncentracijama u SML koje ne potječu iz vodenog stupca, već su posljedica specifičnog atmosferskog donosa peludi u travnju 2019. godine. Donosi aerosola otvorenog požara i Saharske prašine u istraživanom razdoblju nisu imali začajan utjecaj na parametre CuCC. Koncentracija slobodnog bakra (2 – 46 pM) bila je u rasponu procijenjenih toksičnih granica koncentracije bakra od oko 10 pM.